Lipicanski konj

Paradni, gizdavi konj, elegantnog, visokog koraka, to je lipicanac, koji kao da zna cijeniti svoju plemenitost i gracilnost. Glavu drzi visoko i ponosno na snaznom vratu, a njegov korak, uz vjezbu, moze nalikovati baletu. Ovaj, najcesce sivi ili bijeli ljepotan potjece iz slovenske Lipice, ali je osvojio i srca Slavonaca.
Djakovacka ergela je nedavno proslavila pet stoljeca postojanja i dva stoljeca uzgoja lipicanaca. To je najstarija ali i jedina ergela lipicanaca u Hrvatskoj, jer su preostale dvije, u vukovarskom dvorcu Eltz i u Lipiku, uništene u ratnim razaranjima. Tijekom nedavno zavrsenih jubilarnih Djakovackih vezova, predstavljena je i monografija „500 godina Djakovacke ergele“, urednika Tomislava Nemeta.

Slavoncima je, kazu, ljubav prema konjima u krvi. S tim su plemenitim zivotinjama stoljecima dijelili sudbinu i obradivali zemlju, konji su im vukli plugove i fijakere. Djakovo je, osim po katedrali i biskupu Josipu Juraju Strossmayeru, poznato i po ergeli koja vec pet stoljeca radi bez prekida.

Maestoso, Siglavy, Napolitano, Montenegra, Tulipan, nazivi su nekih od 7 lipicanskih linija, koje se ovdje uzgajaju već 2 stoljeca. Cariola, ime je prvog lipicanca, pastuha koji je prije 200 godina stigao iz slovenske Lipice u Djakovo, i tako je pastuh Cariola postao ocem Djakovacke linije lipicanaca i usao u povijest.

Gizdavi lipicanac je nastao u Lipici krizanjem andaluzijskog i domaceg kraskog konja, ali je svojim karakterom i izgledom osvojio srca Slavonaca.
U Djakovu je nastala i izvorna lipicanska linija po imenu „Tulipan”.

Ovaj paradni, gizdavi konj, elegantnog, visokog koraka, lipicanac kao da zna cijeniti svoju plemenitost.

Već sam rekla ti konji su divni!!

Moj djed i ja smo trebali imati kobilu lipicansku!